All for Joomla All for Webmasters
Mislav Kolakušić

M. Kolakušić: Građani imaju moć promijeniti sve!

Preuzeto iz magazina START

Koje su najslabije karike hrvatskog pravosuđa? Sporost administracije, loša logistika, korupcija, upletenost politike? Kako bi ste ih vi riješili?

Nabrojali ste sve glavne probleme današnjeg pravosuđa. Pravosuđu koje ne osigurava zadovoljenje osjećaja pravde i morala te koje nije brzo i efikasno pa ne ostvaruje svoju temeljnu svrhu u društvu, potrebna je suštinska reforma. Najslabija karika su propisi, jer njima se određuje sve, kao i traje li određeni postupak 15 dana ili 15 godina. O toj temi sam napisao nekoliko članaka pa predlažem da ih čitatelji potraže na WEB-u jer se tako opsežna reforma ne može sažeti u nekoliko rečenica.

Što smatrate najvećim grijesima politike u vezi s pravosuđem i vladavinom prava od 90-ih do danas?

Politika donosi zakone, a zakonima se određuje služi li pravosuđe interesima društva i njegovu razvoju ili ga sputava. Potpuno je promašena organizacija, broj i raspored sudova, način izbora sudaca i predsjednika sudova. Devastacija instituta pravomoćnosti, gomilanje mogućnosti izvanrednih pravnih lijekova koji svaki sudski spor mogu odvesti u drugo desetljeće trajanja. Vrhovni sud ima više predmeta u radu nego što ih u pravno uređenim državama imaju prvostupanjski sudovi.

Koja je procedura donošenja jednog zakona kod nas? I šta sve na nju utječe?

Kao što smo imali nebrojeno prilika vidjeti do sada, zakoni se izglasavaju u identičnom obliku kako ih predloži Vlada, što znači da je Sabor samo deklaratorno zakonodavno tijelo, a suštinski se zakoni pišu i donose u Vladi, odnosno ministarstvima. S obzirom na takav pristup lobijima je znatno olakšan put do izglasavanja odredbi kojima stječu veliku materijalnu korist.

Gdje, po vašem mišljenju, ima više korupcije, u postupku izrade zakona, kod donošenja i izglasavanja zakona ili kod njihove primjene i neprimjene?

Kao što sam rekao zakoni se pišu u ministarstvima i tu je ključna točka gdje postoji veća koruptivna opasnost od Sabora gdje se ruke ionako dižu temeljem stranačke stege. U primjeni zakona kada govorimo o sudovima ili upravnim tijelima, rizik od korupcije na prvom stupnju je niži nego kod donošenja odluka drugostupanjskih sudova i tijela. Stoga što je potpuno nebitno kako će odlučiti prvi stupanj obzirom da je odluka drugog stupnja ta koja je konačna i jedina bitna. Što je to korupcija? To je kad se u postupku javne nabave nešto što vrijedi jedan milijun plati jedan milijun i za to se primi “naknada” od 50.000 kn zato što ste izabrali baš tog dobavljača. Kod nas je pravilo da se nešto što vrijedi jedan milijun plati 50 milijuna i uzme “naknada” od 1.000.000 kn, tada to više nije korupcija, to je veleizdaja.

Koliko običan građanin, tzv. Mali čovjek utječe na donošenje zakona u RH? Zastupa li itko njegov interes u tom ciklusu? 

Najbolji primjer je naš Ovršni zakon koji je 10 godina uništava živote stotina tisuća građana Hrvatske, koji je proizveo 330.000 blokiranih građana i koji morbidno utječe na život oko četvrtine stanovnika Hrvatske, a nitko od nadležnih ga ne želi promijeniti. Međutim, javni prosvjedi na društvenim mrežama protiv zakona kojim se uvodi porezu na promet nekretnina doveli su do toga da je isti povučen. Građani imaju u svojim rukama moć da mijenjaju sve, ali samo ako su jedinstveni, ustrajni i glasni. Nitko i ništa nije jače od naroda i njegove volje. Toga su svjesni i oni koji potiču podjele u društvu pa stalno nameću teme oko kojih se građani dijele, odnosno ustaše i partizane.

Kako možemo prepoznati da se neki zakon ne donosi u javnom interesu, već da služi interesima oligarhije? Postoje li u Hrvatskoj tzv. nepravedni zakoni? Koji su to?

Ovršni zakon, Stečajni zakon i raniji predstečajni zakon, Zakon o koncesijama, ranije Zakon o privatizaciji, brojni zakoni u sebi sadrže odredbe kojima se pogoduje unaprijed poznatim pojedincima.

Kako u Hrvatskoj izgledaju javne rasprave povodom donošenja nekog važnog zakona?

Do nedavno nisu niti postojale, a sada postoji proforme javna rasprava na web stranicama pojedinih ministarstva u kojima se redovno ne prihvaća ni jedan kvalitetan prijedlog za izmjenu predloženog zakona.

Što su posljedice zakona o predstečajnem nagodbama i kako je on donesen?

U ministarstvu kao i svi drugi. Kao direktna posljedica tog zakona je 50.000 stečajnih postupaka koji su otvoreni u posljednje tri godine. Brojne nagodbe su dobile potvrdu na trgovačkim sudovima iako su izglasane temeljem nepostojećih potraživanja. Otpisivana su potraživanja tvrtkama prema državnom proračunu koje su te iste tvrtke temeljem svojeg poslovanja mogle plati, ali nisu htjele jer nisu morale. Predstečajne nagodbe na hrvatski način su crna rupa u povijesti prava, pravde i morala.

Je li zakon o ovrhama pomogao ovršenicima? Što se njime htjelo postići?

Problem blokiranih građana eskalirao je 2011. kada je došlo do rapidnog povećanja broja blokiranih građana i od tada se samo povećava. Javni bilježnici uvedeni su u Ovršni zakon 2006. pod izlikom da će zbog toga troškovi ovršnog postupka biti manji za ovršenike, kakva neistina. Dakle, projekt blokiranih građana Hrvatske je nešto što traje već više od deset godina te odgovornost leži na svima koji cijelo to razdoblje nisu izmijenili propise kojima bi pomogli tako velikom broju građana.

Njegova je deklarirana namjera bila i da smanji broj ovršnih predmeta na sudovima. Neki podaci međutim govore da se broj žalbi u tim slučajevima znatno povećao , a time i pritisak na sudove…
Ovakav zakon kojemu je osnovni cilj dodatna zarada pojedinaca na troškovima tog postupka potiče podnošenje ovršnih prijedloga za ama baš svaki neplaćeni račun posebno, a ne jedan prijedlog za više neplaćenih računa što nužno dovodi do apsurdne količine ovršnih predmeta i enormnog porasta troškova ovrhe koji terete dužnike. U posljednjih 10 godina doneseno je oko 7,5 miliona javnobilježničkih rješenja o ovrsi. Zamislite ulice Amerike da je tamo tijekom 10 godina doneseno pola milijarde rješenja o ovrsi.

Komentari
komentara
To Top